12.09.2018. Momir Iseni

Trening – dopuna, a ne odliv energije

 

Jedna od najčešćih grešaka i najvećih uzročnika frustracije pri vežbanju je – nestrpljenje. Potreba da se napreduje što brže. Ukoliko vežbač i otpočne proces treninga odlučan da neprestano vodi računa i razvija svest o veštini i kontroli nad vežbom, podleganje stavu po kome je jedino merilo uspešnosti povećanje korišćenog opterećenja ili broja ponavljanja će pre ili kasnije dovesti do narušavanja strukture treninga. Po pravilu, tada najčešće strada forma izvođenja pokreta, a posledično i sam kvalitet vežbanja. Jer, bez obzira što brojke kazuju jedno, stepen kvaliteta treninga tada polazi u sasvim drugom smeru. Koji pre ili kasnije dovodi do frustracije i, veoma često – povreda.

Jedan od bez sumnje najvažnijih saveta koje vam na osnovu iskustva mogu dati jeste: ne žurite da po svaku cenu napredujete u težinama koje koristite ili, ako vežbate bez tegova, u broju ponavljanja ili  nastojanju da što brže pređete na zahtevniji nivo vežbe. Umesto toga, svesno ostanite na trenutnom nivou. Pa onda ostanite još. I, kad konačno pomislite da potpuno vladate svim parametrima – ostanite još malo. Umesto na spoljašnje činioce, usmerite se na način izvođenja vežbi i osećaj koji pritom imate. Ako je sada dobar, težite tome da bude odličan. Kad je odličan, neka bude izuzetan. Tek kad ste sasvim i apsolutno sigurni da sasvim upravljate trenutnim nivoom i svakim delićem pokreta, pomerite se naviše. I to za najmanji mogući stepen.

Napredovaćete, biti jači, mišićaviji i u boljoj kondiciji čak i ako iz dana u dan i iz meseca u mesec ponavljate isti trening. Kad ne bi bilo tako, zahtevni fizički poslovi, poput rada u šumi i na građevini, ne bi mogli da iz godine u godinu čeliče radnike na njima – a znamo da čine upravo to.

Kad osetite da je došlo vreme za povećanje opterećenja ili broja ponavljanja, ne budite alavi. Ako sa potpunom kontrolom već nekoliko nedelja – ili čak meseci – radite recimo pet serija od po 10 sklekova, nema nikakve potrebe za skokom na pet serija od po 11. Sasvim je dovoljno da, nakon prve serije od 10, u drugoj uradite 11, a potom u preostale tri po 10. I tako nastavite neko vreme, novih nekoliko nedelja, neprestano usavršavajući i „podmazujući“ kvalitet pokreta. Tek potom, neka to bude 10, 11, 11, 10 i 10.

U međuvremenu ne potpadajte pod iluziju – koju će okolina neminovno nastojati da vam proda – da napredujete suviše sporo, jer „ne stimulišete mišiće dovoljno kako bi napredovali“. To su najobičnije gluposti. Jer ako, kao što savetujem, svaki trening shvatite kao priliku za bolje izvođenje i sveobuhvatniji doživljaj svakog ponavljanja svake vežbe, još kako ćete stimulisati mišiće, i to na za organizam najzahvalniji, najtemeljniji način.

Osnovna poruka – i ono što, ubeđen sam, nigde nećete čuti – je da je sasvim, potpuno, apsolutno u redu da ostanete na trenutnom nivou sve dok se ne osetite potpuno spremnim za njegovo podizanje.

Ali čak i kad ste prešli na viši nivo, ne plašite se uzmaka na manje opterećenje ili lakšu vežbu u danima kad se ne osećate najsnažnije. Apsolutno je neophodno da osluškujete svoje telo.

Koliko se ovakav način razmišljanja razlikuje od onog kod samozvanih „hardcore“ vežbača – koji izvode kružne treninge dok ne povraćaju ili zarade strahovite upale mišića, čiji je svaki trening borba za život? U potpunosti.

Savetujem – i naravno i sam primenjujem – svakodnevno vežbanje. Vežbajte često, ali tako da ste nakon svake serije samo neznatno umorni. Odmarajte se koliko god vam je potrebno, i počnite sledeću seriju ili vežbu tek kad ste sasvim sigurni da ćete moći da joj se u potpunosti posvetite. Ako vežbate umerenim intenzitetom, možete vežbati mnogo češće. A to je, verujte mi, mnogo zahvalnije za organizam – koji je, ne zaboravimo, predviđen da redovno bude aktivan.

Svrha treninga – u svakom slučaju za one koji nisu fanatici željni povraćanja i upala mišića – je da skladišti energiju u telu, a ne da je iscrpljuje. Na kraju treninga treba da se osećate jače i osveženije, a ne slabije. To je moćan osećaj, do kog se ne stiže besomučnim razbijanjem organizma, već fokusom i koncentracijom – radom sa telom, a ne protiv njega.

Nekom se može činiti čudnim ideja svakodnevnog vežbanja ako je cilj čuvanje i skladištenje energije, ali svakodnevni umereni trening drži rezervoare sa gorivom punim, čineći telesna tkiva sve otpornijim na mikrotraume i bol. To je najjednostavniji način da, kao i ja, tokom čitave godine budete u formi.

Dakle, još jednom: razmišljajte o treningu ne kao o trošenju, već kao o punjenju baterije.


Komentari su zatvoreni.