18.03.2017. Momir Iseni

Usmerenost, a ne obim

Svakom od nas posvećenika fitnesu je jednom servirana gomila gluposti. Atraktivno aranžirana i sračunata da nas zavede, odlično je ispunila zadatak – pojeli smo je sa uživanjem. Uz pomoć konopca, plovka i udice, veoma lako smo upecani.

Šta je glavno jelo u tom raskošnom obroku načinjenom od budalaština? Svakako preporuka da je, da biste bili optimalno fit, neophodno da svaki pojedinačni trening bude načinjen od opsesivnog ludila (naravno, opsesivno ludilo se naziva svakakvim zvučnim imenima – “nesalomivost”, “muževnost”, “mentalna čvrstina”, “rušenje zidova” ili “prolazak kroz zidove” – ali iza svega toga ono ipak ostaje samo ludilo). Ludački intenzitet, mentalitet koji nalaže rad do granice mučnine (kako nedavno sa radošću reče jedan “trener”:  “Ima da bude bacanja pegli na treningu!”) i stav “Uništio sam se toliko da ne mogu da hodam – znači da je trening bio odličan!”

Ako verujete u tu iluziju, upravo ona vas sprečava u napredovanju – u većini slučajeva baš to je način razmišljanja koji onemogućava prevazilaženje ograničenja u pogledu veštine, snage ili fizičkog izgleda koje ste prihvatili kao plafon svojih mogućnosti. Sviđalo vam se to ili ne, znali to ili ne i verovali u to ili ne, takva vrsta gluposti uvek ima ograničen vek trajanja i sigurno vodi do mentalnog, emotivnog ili fizičkog sagorevanja.

Koji čine da prestajete da nastavljate da se trudite. Povećavaju frustraciju. I zahtevaju da počnete ispočetka nakon neminovnog perioda hlađenja.

Vode neprekidnom ponavljanju sumanutog ciklusa zaustavljanja i ponovnog otpočinjanja u kome se gotovo svaki fitnes entuzijasta vrti iznova i iznova.

A u stvari, ono što vam je potrebno da biste uspostavili ravnotežu je veoma jednostavno.

Potrebno je manje obima, ali više usmerenosti.

Potrebno je da razumete i zaista uvažite činjenicu da je vreme odmora i oporavka od istovetnog značaja kao i sam trening (ukoliko je postavka treninga optimalna, čak i više).

I potrebno je da postavite KO ste i ZAŠTO trenirate iznad uobičajene pažnje posvećene tome KAKO ćete postići uspeh.

Sada. Udahnite.

I shvatite da se sve što sam rekao u potpunosti odnosi ne samo na trening, već i na ŽIVOT i POSAO.

Jer, srčanost i gotovo manijakalna žestina takozvanih “eksperata” za uspeh i “life coaching” je glasna kao i blebetanje fitnes eksperata.

Grizi. Ne popuštaj. Stiskaj zube. Radi dok možeš da stojiš.

Ali put u tom pravcu ima veliku cenu.

Ili se zaustavlja i otpočinje 12000000000 puta.

Ili se postaje bolestan od fiksacije da se to čini.

Usput, ni ja nisam cvećka – nekad sam bio upravo jedan od njih.

Ali sam i među onima koji su našli bolji način.

Istina je da je u poslu, životu, a pogotovo fitnesu, najteže razumeti koliko je u stvari sve vrlo jednostavno.

Sve to treba da je zabavno.

Treba da je prijatno. Treba da osvežava i uzbuđuje.

I treba da dodaje egzistenciji, a ne da postane egzistencija.

Uspeh i rezultati ne zasnivaju se na učenju kako postati uspešan.

Zasnivaju se na oslobađanju od razloga zbog kojih niste uspešni.

A te dve stvari, ma koliko se činile istovetnim, to nikad neće biti.


Komentari su zatvoreni.